U obnovljenoj Srbiji, Vozarović je bio prvi knjigovezac, knjižar, izdavač i zaštitnik kulturnih dobara, mecena, tvorac i domaćin književnog doma čiji će rad dovesti do otvaranja prve javne biblioteke kod nas – doma u kojem će se roditi misao o osnivanju Društva srpske slovesnosti, i u kojem će biti pokrenut i uređivan Vozarovićev almanah Golubica s cvetom knjižestva srbskog, a koji će, opet, biti uzet kao uzor pri pokretanju Glasnika Srbskog učenog društva.
U Beograd je Vozarović došao 1827. godine; srpsko državljanstvo primio je, na ponovljenu molbu, tek 1846, godinu i tri meseca pre smrti.
Rodoljub iznad svega, nije se klonio politike. Bio je poverljivi čovek Ilije Garašanina i Ustavobranitelja.

Додатне информације